Šta je MS?
Multipla skleroza (MS) je bolest centralnog nervnog sitema, čija funkcija ovisi o stalnom i dovoljnom toku nervnih impulsa, što osigurava normalno funkcioniranje cijelog organizma. Unutar mozga i kičmene moždine, patološki proces demijelinizacije je osnov poremećaja kod multiple skleroze (MS) i zahvaća aksone. Aksoni su okruženi zaštitnom, izolirajućom ovojnicom – mijelin. Upravo mijelinska ovojnica omogućava brzo, ravnomjerno i djelotvorno prenošenje nervnih impulsa duž aksona. Današnja istraživanja pokazuju da uz oštećenje mijelina i sam akson može biti ozlijeđen. U MS pojedini dijelovi mijelinske ovojnice upalno reagiraju i propadaju, te se zbog toga ona smatra u početku bolesti upalnom demijelinizacijskom bolešću. Simptomi MS-e ovise o mjestu zahvaćanja i stepenu upale mijelinske ovojnice aksona. To je razlog zbog čega su simptomi MS-e toliko različiti i zašto ih je teško predvidjeti. Kako mozak i kičmena moždina imaju velik rezervni kapacitet, mnoga područja upale mijelinske ovojnice neće dati nikakvih simptoma. Na mjestima nestanka mijelinske ovojnice nastaju ožiljci koji se nazivaju skleroza, plak ili lezija.
Pravi uzrok MS do danas nije poznat. Smatra se da nije uzrokovana samo jednim uzročnikom. Danas je najprihvaćenija teorija da je uzrokovana kombinacijom djelovanja nekoliko različitih faktora, kao što su genetska predispozicija, okolina i izloženost virusu tokom djetinjstva.
Iako MS nije nasljedna bolest (ne prenosi se s jedne generacije na drugu), postoji određena nasljedna sklonost razvijanju bolesti. Nasljedna sklonost za MS-u se povećava za pojedinca ako u porodici ima bolesnog člana. Međutim 80% osoba koje boluju od MS nemaju bližeg rođaka koji boluje od iste bolesti. Otprilike 10% bolesnika u svojoj bližoj ili daljnjoj rodbini ima oboljelog od MS-e.
Većina danas aktuelnih teorija ističe da u nastanku MS-e sudjeluju mnogobrojni genetski faktori, drugim riječima da je bolest uzrokovana djelovanjem više različitih gena. MS nije zarazna bolest u smislu da je bolesnik može prenijeti na nekog iz svoje obitelji ili okoline. Povezanost okoline (osobito udaljenost od ekvatora na kojoj bolesnik živi u prvih 15 godina života) i učestalosti MS-e upućuje na izloženost osobe virusu za vrijeme djetinjstva, nakon čega slijedi dugo razdoblje latencije. Statistike pokazuju da je osoba ugroženija od obolijevanja MS-e što živi dalje od ekvatora, bilo prema sjeveru, bilo prema jugu, uz postojanje nekoliko iznimaka – bolest je rijetka među Eskimima. Čini se da preseljenje na područja niskog rizika ne smanjuje rizik obolijevanja, osim ako se osoba nije preselila u djetinjstvu, odnosno prije puberteta.
U današnje vrijeme izgleda vrlo vjerojatno da je glavni krivac “sporo djelujući” virus (engl. long-acting virus), a to je onaj virus koji u organizmu ostane sakriven godinama prije nego što uzrokuje bolest. U krvi bolesnika s MS-om redovito se nađu povišene vrijednosti antivirusnih protutijela. Isto tako često se nađu različiti dijelovi virusnih organizama, kao i drugi znakovi virusne infekcije. Međutim, specifični virus, direktno povezan s MS, još nije identificiran.
